Lična karta škole Istorijat

Istorijat škole

O školovanju učenika budućih zanatlija, govori se prvi put u uredbi srpskog kneza Aleksandra Karađorđevića 1858. godine. Uredbom je bilo predviđeno da na učenje svih zanata, izuzev trgovačkog, mogu biti primani i „ oni koji ne znaju čitati i pisati“. Zakonodavstvo Kneževine Srbije predvidelo je 1864. godine osnivanje škola u kojima bi se buduće zanatlije obučavale „pisanju i računanju“.

Stari ČačakPrva zanatsko-trgovačka škola u Čačku je počela sa radom 1903. godine. Nastavni plan rada škole je odobren od strane Ministarstva narodne privrede 25. avgusta 1903. godine po starom kalendaru odnosno 7. septembra po novom kalendaru. Škola je osnovana na inicijativu Trgovačko-zanatlijske omladine Čačka koja je i finansirala rad škole sve do 1923. godine pa je i njen zvaničan naziv bio Trgovačko-zanatlijska škola čačanske trgovačko zanatlijske omladine. Predavači su uglavnom bili profesori gimnazije, a školovanje je trajalo tri godine. Prvi upravnik škole bio je profesor Jerotije Novitović, a škola je radila sve do Prvog svetskog rata kada prestaje sa radom.

Posle rata škola počinje sa radom 8. aprila 1919. godine pod imenom Večernja praznična trgovačko-zanatlijska škola u Čačku. Nedostatak prostora je primorao upravu škole da nastavu organizuje u večernjim satima i nedeljom što je i donelo ovaj novi naziv školi. Škola će se naći u teškoj situaciji u školskoj 1921/22. godini kada je zbog nedostataka prostora i epidemije šarlaha obustavljena nastava. Narednih školskih godina rad škole se normalizovao. Školske 1922/23. upisano je 398 učenika, da bi zatim broj učenika varirao, sve do 1940. godine kada je nastava zbog rata prekinuta.

Stari Čačak

Škola je nastavila sa radom 1945. godine kao stručna produžna škola. Bila je na budžetu Narodnog Odbora koji je i formirao školu i bio njen nadzorni organ. Nastava se u ovom periodu održavala u zgradi tadašnje Osnovne škole "Vojvoda Stepa". Istovremeno, u tom periodu odlukom Ministarstva narodne odbrane i Centralne uprave Vojne industrije Jugoslavije osnovana je Vojno-industrijska škola 21. maja 1948. godine. Škola je osnovana pri tadašnjem preduzeću Boba Miletić koje je imalo specifičan zadatak da remontuje i osposobi mašine koje su stizale iz reparacije kao naknada dela ratne odštete. Škola se rasformirala 1952. godine a takvo školovanje nastavljeno je u Vojno-tehničkom zavodu, današnjoj Zastavi u Kragujevcu.

Od 1952. godine škola menja ime u „Škola učenika u industriji i zanatstvu“ a prvi upravnik je bio Mihailo Šević. Nažalost škola se i tada našla u teškoj situaciji kao i posle Prvog svetskog rata, nedostajale su učionice pa se ponovo nastava morala izvoditi u popodnevnim i večernjim satima. U narednim školskim godinama obezbediće se radni prostor, utvditi plan i program rada škole što će uticati na postizanje mnogo boljih rezultata i poboljšanje uspeha učenika. Ova škola ubrzo menja ime u „Školu učenika u privredi“ koja pod tim imenom postoji do 1. oktobra 1966. godine kada se odlukom Opštine Čačak osniva „Metalski centar sa praktičnom obukom“ koji dobija ime „Branko Milošević Metalac“.

skola_nekadŠkola je preživela i reforme usmerenog obrazovanja zahvaljujući očuvanju zanimanja mašinske struke koja je činila okosnicu obrazovanja škole, ali i zahvljujući potrebama čačanske metalske industrije za radnicima tog obrazovnog profila. Značaj mašinske struke ogleda se i u promeni naziva škole 1980. godine u Mašinska škola „Branko Milošević - Metalac“. Da bi škola pratila potrebe privrede pokušalo se sa uvođenjem saobraćajne struke osamdesetih godina ali će ovo područije rada u školi zaživeti tek od 2002. godine. S obzirom na to da škola obrazuje učenike u dva područija rada od 2003. godine škola menja ime u „Mašinsko-saobraćajna škola“ i to ime nosi i danas.